U Đakovu se dogodilo nešto što bi trebalo uzrokovati političku potresu, ali vidimo samo rezignaciju: nakon čak tri neuspjela pokušaja konstituiranja Gradskog vijeća, grad se suočava s realnošću ponovnih izbora. Nije riječ o nečem manjeg značaja – ovim je grad paraliziran, bez najvažnijeg tijela koje bi trebalo funkcionirati.

Gradsko vijeće i dalje nije izabrano. Prvi neuspjeli pokušaj nije iznenađenje, ali pokušaj broj tri, nakon kratke stanke, donio je samo potvrdu – ne postoji suglasnost, nema povjerenja. Članovi koalicije „Zajedno za Đakovo“, predvođeni Zoranom Vinkovićem, napustili su sjednicu, jasno pokazujući da ne podupiru taj proces. I s pravom se pobunili: navodi se da opcija koja je “navodno pobijedila” drži samo 20 posto glasova, što je, kako kažu, daleko od stvarne volje birača.

HDZ je došao s klasičnim prijedlogom – kandidaturu gradonačelnika Marina Mandarića za predsjednika vijeća. No, to se dojmilo kao politički manever bez stvarne težine – prevladala je opreznost, a možda i strah. Riječ je o povjerenju; očigledno, za suradnju nema uvjeta.

Dok se ovakva igra odvija, konkretni projekti stoje. Na čekanju su investicije poput ceste u industrijskoj zoni (380 tisuća eura), biciklističke staze i spoja prema Iloševoj (preko 700 tisuća eura) te vrtića u Kuševcu. Ukupno se radi skoro o 1,2 milijuna eura, sredstvima koja bi imala realan utjecaj na razvoj grada.

Naravno, vlast će reći da pregovori traju, da je potrebno vrijeme i mjesto za kompromis. Ali, istina je surovija: Đakovo se pokazuje kao mjesto gdje politika nema kapacitet za odgovornost. I dok većina vijećnika bira novu kampanju umjesto dogovor, građani će platiti najveću cijenu – i kroz financijske gubitke i kroz pad političke vjerodostojnosti.

Nitko neće brinuti o projektima dok se ne izađe na birališta. A kada ti izbori dođu, pitanje je… neće li birači opet izabrati iste ljude koji su ih ovakav scenarij i doveli?