Uskrs je naš najveći kršćanski blagdan i do njega se uvijek jako držalo. Pospremala bi se i očistila cijela kuća, a naročito se držalo do običaja – piše OsijekNEWS.hr.
Četvrtkom bi se pekao kruh, petkom bi se bojale pisanice a subotom kuhalo svetenje. Pečenje kruha nije bilo obično već bi se šarala uskrsna pogača, te bi se nosila na svetenje i blagovala u uskrsno jutro. Subotom je došlo na red kuhanje svetenja – šunka, kulen, kobasica, slanina. Stavljale su se i šljivove grančice. Navečer se išlo u crkvu na uskrsnuće, a ljudi su se najviše veselili uskrsnom jutru.
Uskrsno jutro nudilo je bogat stol jer se objedovalo svetenje. Na stolu se uvijek našla posvećena pogača, šunka, kulen, slanina, jaja, kobasica, sir te mladi luk, ali obavezno je prvo probati posvećene soli, pomoliti se uskrslom Gospodinu i onda blagovati.
Za uskršnji ručak običaj je bilo kuhati kokošju juhu, kokošje meso i povrće te pečenje, uglavnom svinjsko te brojne starinske torte. Na Veliki četvrtak počinju pripreme za Uskrs, poslije tri sata nije se diralo u zemlju te se išlo na bogoslužje (misu) u crkvu. Na Veliki petak osim posta, važan običaj je bio šibarina ili običaj nazvan “Šibanje Juda”. Djeca su od svojih starijih, djedova ili očeva dobivali šibe ukrašene na karakterističan način te bi se njima šibale klupe ili podovi u crkvi kako bi se istjerao “Juda”. Osim toga momci su se odijevali na ovaj dan u posebna šokačka ruha i čuvali Isusov grob.
Na Veliki petak žene su šarale jaja starinskim načinima – voskom i uranjanjem jaja u biljne kupke, ili su se šare radile “grecanjem” po samoj ljusci jaja. Današnja najčešća tehnika bojanja jaja u Slavoniji je kuhanje jaja u lukovici s raznim travnatim urescima koji ostave trag listića ili neke travke na ljusci.
U nedjelju ujutro uskršnja korpica se nosila na svetenje. Tko je stigao prvi kući sa svetenja – taj je bio cijele godine najvrjedniji!
Foto: Pixabay
Požega je upitao kako je moguće da i dalje, u uvjetima kada nas Vlada uvjerava da je ekonomska situacija u državi stabilizirana, zaposlenost u rastu, a nezaposlenost u padu, radne snage sve više nedostaje, a ljudi i dalje iseljavaju?
Sedam godina nakon osnivanja udruge, Karašicka Republika odlučila je kako je vrijeme za seobu naroda! Mnogi takvim ishodom nisu iznenađeni, a kako neslužbeno doznajemo kap, da ne kažemo čestica, koja je prelila čašu je neizdrživi smrad u gradu Belišću