U 66 godini umro je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, prenosi Index.

Bandiću je pozlilo kasno navečer te ga je Hitna prevezla u bolnicu Sveti Duh. Pokušali su ga reanimirati, ali bezuspješno. Vijest su potvrdili iz Grada Zagreba.

“U dubokoj tuzi obavještavamo sugrađanke i sugrađane, suradnike, prijatelje, zagrebačku i hrvatsku javnost da je iznenada, danas, 28. veljače u 66. godini života od posljedica srčanog udara preminuo gradonačelnik Grada Zagreba gospodin Milan Bandić.

Živio je za svoj grad, za Zagrepčanke i Zagrepčane koji su mu u svemu što je radio bili na prvom mjestu, za posao koji je s ljubavlju i energijom, unoseći cijeloga sebe – bez ostatka, obavljao 21 godinu. O detaljima, terminu pogreba, održavanju komemorativnog skupa, kao i ostalim informacijama vezanim uz ovu tužnu vijest, javnost ćemo obavijestiti naknadno.

Počivao u miru”, napisali su iz Grada.

Bandić je već duže vrijeme imao ozbiljnih problema sa zdravljem.

2003. godine imao je teški moždani udar. Prije tri godine mu je ugrađen stent, a u lipnju prošle godine je bio hospitaliziran nakon što mu je pozlilo. Imao je i plućnu emboliju i nekoliko operacija, a posljednja je bila operacija glasnica.

Bandić je rođen 22. studenog 1955. u Grudama, a prema vlastitom priznanju, prekretnica u njegovu životu bila je 1974. godina, kada je preselio u Zagreb. U svojoj idealiziranoj biografiji iz 2009. godine o Zagrebu je govorio kao o snu koji je postao zbilja. Od tada pa do danas Bandić je postao jedan od najbogatijih hrvatskih političara koji je u pogledu na Zagreb uživao iz skupocjenog Fendi naslonjača.

Jedino njegovo radno iskustvo u realnom sektoru bilo je u Ledovoj hladnjači, no tamo se nije zadržao dugo. Kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ zaposlio se u Općinskom komitetu SKH-a Peščenica. Godine 1993. postaje tajnik GO-a SDP-a, a 1995. godine postaje zastupnik Gradske skupštine. Bandić će postati predsjednik zagrebačkog SDP-a dvije godine kasnije, 1997. godine. Tri godine nakon toga, 2000. godine na izvanrednim izborima prvi put postaje gradonačelnik. Nakon što je 2002. godine pijan prouzročio prometnu nesreću i pokušao podmititi policajca, morao je podnijeti ostavku. Na mjesto gradonačelnika vraća se 2005. godine.

“Imam više prijatelja u policiji nego vi. Ne dopuštam da me isljeđujete!” poručio je Bandić još 2001. godine u jednoj polemici tadašnjem pomoćniku ministra unutarnjih poslova. Što to točno znači, kao i da prijatelje nema samo u policiji, postalo je jasno deset godina kasnije. U predizbornu kampanju za predsjednika 2009. godine ušao je s više od 200 prijava i stotinjak afera. Gotovo ni jedna nije procesuirana. U jednom trenutku učinilo se da su ormari, ladice i tepisi DORH-a postali premali za pospremanje svih Bandićevih nepodopština.

“Neka institucije rade svoj posao”, papagajski je ponavljao Bandić te je tako izbjegavao dati i jedan precizan odgovor na brojna pitanja o aferama Krašograd, Nadstrešnice, izmjenama GUP-a, poslovima s Ivicom Todorićem, zamjenama zemljišta, pročistaču, Strojarskoj, fontanama, Maksimiru i Dinamu, spalionici, zlatnim zahodima, Zagrebačkim cestama… Bilo je to njegovo vrijeme.

Na pitanje o teškom financijskom stanju Grada Zagreba pričao je anegdote, umjesto političkih analiza nizao je basne, a na ekonomske pokazatelje nabacio bi dosjetku o svom psu Rudiju. Na “how are you” odgovarao je s “ke”. Bila su to vremena kada je pio vodu kao žaba i jeo snijeg. Kada je na niz neugodnih pitanja odgovarao tvrdnjom da je “Hrvat i katolik”.

Taman kada je Bandić počeo govoriti kako je “lovina već 14 godina”, dogodio se prijelomni trenutak. Krajem 2014. godine Bandić je uhićen u poznatoj akciji Agram sa Slobodanom Ljubičićem i Petrom Pripuzom. Prije nego što će ga odvesti u Remetinec, Bandić je uspio prenijeti poruku javnosti kako njegovo uhićenje nije ništa drugo nego – skretanje pažnje sa suđenja Perkoviću i Mustaču. Bandić će u zatvoru do kraja tog mandata završiti i drugi put, no ništa od toga nije bilo dovoljno građanima Zagreba da mu prestanu davati glasove. Na lokalnim izborima više od 147 tisuća Zagrepčana i dalje je bilo uvjereno da Bandić radi svoj posao izvrsno i pošteno.

Njegovim glasačima ne samo da nisu smetale afere i sumnjivo bogaćenje na naš račun nego im nije zasmetala ni očigledna mizoginija zagrebačkog gradonačelnika, sve češće i grublje seksističke uvrede, patrijarhalno-patronizirajući odnos i prijetnje. Respektabilan broj žena pokazao je da nemaju nikakav problem surađivati s takvim Bandićem, biti na listi, šutjeti i smijuljiti se žrtvama gradonačelnikovih ispada dok on ispred njihovih očiju vrijeđa i ponižava druge žene i svoje kritičare. Bandićeva strategija bila je jednostavna.

U ovom, svom posljednjem mandatu, nastavio je nizati afere. Od sumnje na kupovinu vijećnika u Gradskoj skupštini do sumnjivih prelazaka zastupnika u saborski klub Milana Bandića.

Bandić se i u ovom mandatu opet igrao s GUP-om, potpisivao tajne ugovore u inozemstvu, otkrili su se igra i novac oko Adventa u Zagrebu, dok je izgradnja nove sljemenske žičare natovarila, čini se, nov posao ionako pretovarenom USKOK-u.

Krašograd, prenamjena zemljišta grada Zagreba, izmjena GUP-a, afera Nadstrešnice, afera Strojarska, afera Zagrepčanka, afera Fontana, afera Pročistač, afera Stadion i poslovi s GNK-om Dinamo, slučaj Spalionica, Robni terminali, pogodovanja Ivici Todoriću, Zagrebačke ceste, afera Paviljon, kupovina stana, afera Potok, slučaj Gupčeva zvijezda, Varšavska, pogodovanje Horvatinčiću, zlatni WC, montažne kućice na Črnomercu, predsjednička kampanja, optužnice iz slučaja Agram, nagovaranje na davanje lažnog iskaza, krivotvorenje dokumentacije, putovanja u Rim, prelasci saborskih zastupnika u njegov klub, uređenje dijela Trga žrtava fašizma, Advent u Zagrebu, Manhattan na Savi i izgradnja žičare na Sljemenu samo su dio afera koje je iza sebe ostavio Milan Bandić.

Bio je oženjen i imao jednu kćer.

Foto: arhiva