Izjavu predsjednika Ivana Meštrovića o najnovijim događanjima vezanim uz Petra Bočkaja prenosimo u cijelosti.
“Nije prvi puta da svoj osobni stav pretpostavljam interesima Kluba, ako su klupski interesi argumentirani od strane mojih suradnika. Novi trener, Dino Skender, u razgovorima je uoči svoga dolaska tražio neisključivost po pitanju Bočkajeva statusa. Prevedeno: tražio je da igrač bude u natjecateljskoj formi da, ako bude potrebe, može računati na njega u slučaju da nam pozicija na ljestvici u završnici prvenstva uključi sve alarme.
Budući da je to bio, uz napomenu da želi afirmirati nekoliko novih igrača iz Škole nogometa kroz prvi sastav do kraja sezone, jedini zahtjev Dine Skendera; ja sam mu udovoljio. To je sada rezultiralo nastupima Bočkaja za Osijek B.
Što će to donijeti u budućnosti, ovisi samo o Bočkaju i Skenderu. Meni je život do sada pokazao da se ciklički ponavljaju dva koraka unaprijed i jedan unatrag. Nemam nikakav problem promijeniti svoju odluku, ali zadržati svoje mišljenje, ako se radi o višem interesu.
U mom djelovanju u NK Osijek boljitak Kluba je viši interes od moga stava po određenim pitanjima, a dokaz tome je i svojevrsna rehabilitacija Petra Bočkaja, kao isključivi rezultat nogometnog autoriteta novog trenera Dine Skendera.
Svima, pa tako i Bočkaju, Skenderu i meni, cilj treba biti isti: što uspješniji NK Osijek. U ovom slučaju to ostvarujemo svaki na svoj način: Skender zalaganjem i kreditiranjem Bočkaja, Bočkaj svojim doprinosom na terenu, a ja svojom neisključivošću kada je argument općeg interesa suočen s mojim, ako baš hoćete najgrublje – i egom.
Ovime bih zaključio tu temu, uz želju za “happy end-om” svim akterima ove priče.”
Prošla je 31 godina od 1. kolovoza 1991. godine, kada su jedinice 51. motorizirane brigade Jugoslavenske narodne armije, s pridruženim jedinicama teritorijalne obrane, napale šire područje Dalja i Erduta i započele prodor u Dalj
Požega je upitao kako je moguće da i dalje, u uvjetima kada nas Vlada uvjerava da je ekonomska situacija u državi stabilizirana, zaposlenost u rastu, a nezaposlenost u padu, radne snage sve više nedostaje, a ljudi i dalje iseljavaju?