Čak 90% desetogodišnjaka te 80% osmogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka u Hrvatskoj izrazito je zadovoljno svojim životom. Djeca se u Hrvatskoj osjećaju sigurno, zadovoljna su svojom obitelji, prijateljima i domom, dok najniže procjenjuju zadovoljstvo pojedinim aspektima školskog života, iako je najveći postotak učenika zadovoljan školom. S dobi pada razina ugodnog i raste razina neugodnog raspoloženja, a pada i kvaliteta vršnjačkih odnosa te procjena ukupne dobrobiti. Dio je to rezultata istraživanja „Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj”  koje je tijekom 2019. godine provodio Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Uredom UNICEF-a za Hrvatsku.

Ovo istraživanje prvo je takve vrste provedeno u Hrvatskoj, bazirano na metodologiji međunarodne organizacije Children’s Worlds, koja se koristi u više od 40 zemalja svijeta, te je međunarodno usporedivo. Svoje uvide podijelilo je 3507 djece u dobi od 8, 10 i 12 godina iz 237 razreda 41 osnovne škole iz svih županija, a istraživanje je ispitivalo različite aspekte subjektivne dobrobiti u osam područja djetetova života: dom, obitelj, novac i stvari koje imaju, odnosi s prijateljima i drugim ljudima, susjedstvo u kojem žive, škola, slobodno vrijeme te slika o sebi.

Glavni rezultati ovog istraživanja pokazuju sljedeće:

• Više od 90% djece osjeća se sigurno kod kuće, no između 5% i 9% djece ne osjeća se sigurno na putu do škole, 11% učenika 6. razreda smatra da Hrvatska baš nije sigurna zemlja, a zadovoljstvo osjećajem sigurnosti u školi pada s dobi.
• Više od 90% djece zadovoljno je svojim domom, no čak 42% osmogodišnjaka često osjeća zabrinutost zbog materijalne situacije u obitelji.
• Više od 96% djece zadovoljno je svojim obiteljima, no 7% do 8% djece tvrdi da s obitelji nikad ne razgovara i ne zabavlja se ili da to čini rijetko.
• Oko 90% djece zadovoljno je svojim prijateljima, no kvaliteta vršnjačkih odnosa i učestalost druženja izvan škole opada s dobi.
• 90% učenika drugog, 88% učenika četvrtog i 76% učenika šestog razreda zadovoljno je time kako im je u školi, a s dobi opada i razina zadovoljstva stvarima koje uče u školi, drugom djecom u razredu te pozitivnim doživljavanjem nastavnika.
• Stopa fizičkog vršnjačkog nasilja opada s dobi, no povećava se stopa verbalnog, dok relacijsko nasilje ostaje na istim razinama.
• Više od 80% djece zadovoljno je susjedstvom u kojem živi, no s dobi se smanjuje broj onih koji smatraju da u susjedstvu ima dovoljno mjesta za igru ili zabavu, da postoji netko tko će im pomoći ako imaju problem te da su odrasli u susjedstvu dobri prema djeci.
• Oko 90% djece zadovoljno je kvalitetom slobodnog vremena, no s dobi opada postotak onih koji svakodnevno provode vrijeme vani.

„Ovo istraživanje omogućilo je djeci iz cijele Hrvatske da iskažu svoje stavove o svemu što utječe na njihove živote. Ono je iznimno važno za daljnje praćenje dobrobiti djece u Hrvatskoj, u različitim okolnostima, a posebno današnjim kada se suočavamo sa zdravstvenom krizom i gospodarskim izazovima. Uvidi djece pomažu nam da usmjerimo svoja ulaganja tamo gdje je najpotrebnije i da reagiramo brže. Ni jedna generacija djevojčica i dječaka ne smije biti ‘na čekanju’ dok ne dođu bolja vremena. Djeca imaju samo jedno djetinjstvo i njega žive upravo sada”, poručila je Regina M. Castillo, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Jedan od načina na koji UNICEF s Pravnim fakultetom radi na podizanju svijesti i unapređenju kapaciteta stručnjaka različitih profila koji rade s djecom jest uvođenje novog sveučilišnog kolegija o subjektivnoj dobrobiti djece. Taj izborni kolegij bit će dostupan studentima svih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nove generacije stručnjaka tako će steći neophodna znanja i vještine kako bi bili kvalitetniji izvor podrške djeci, kako bi ih bolje razumjeli i osnažili na njihovu putu odrastanja.

„Polazeći od perspektive dječjih prava, dobrobit možemo definirati kao ostvarivanje prava i mogućnosti cjelovitog i usklađenog razvoja potencijala za svako dijete. Kako bismo mogli pratiti razinu dobrobiti djece i poticati djelotvornije i društveno odgovornije djelovanje za djecu, nužno je da uz niz objektivnih pokazatelja, kao što je, primjerice, njihovo zdravlje ili ekonomska situacija njihove obitelji, znamo i što djeca misle i osjećaju o svom životu u cjelini, značajnim životnim događajima i okolnostima u kojima žive i odrastaju. Ovo, prvo istraživanje subjektivne dobrobiti djece od 8, 10 i 12 godina pokazalo je da su djeca u Hrvatskoj zadovoljna svojim životom. Ipak, određeni trendovi upozoravaju na područja u kojima je potrebno djelovati, a analiza podatka istraživanja u cjelini potvrdila je kako je nužan cjelovit pristup svim pokazateljima dobrobiti djece – objektivnim i subjektivnim – kako bi se donosile odgovarajuće mjere i prilagođavale politike. Neke od mogućih mjera odnose se na dosljednu borbu protiv siromaštva i pružanje socijalne podrške obiteljima s djecom u riziku, uvođenje održivih programa prevencije vršnjačkog nasilja, osiguravanje preventivnih programa u području mentalnog zdravlja već od 5. razreda osnovne škole te senzibilizaciju svih koji rade s djecom i mladima na rodne razlike i specifične potrebe djevojčica i djevojaka te dječaka i mladića. Nalazi ovog istraživanja značajna su uporišna točka bez koje ne bismo mogli znanstveno utemeljeno procijeniti učinak pandemije koronavirusa na živote i dobrobit djece koji će nam pokazati nova istraživanja”, izjavila je prof. dr. sc. Marina Ajduković, voditeljica istraživačkog tima.

„Ovo istraživanje posebno je važno jer su u njemu tisuće djece govorile o svojem doživljaju i iskustvu u različitim područjima odrastanja, o svojem životu i osjećajima te, u konačnici, o tome kako je biti dijete danas u Hrvatskoj. Zato ovi rezultati predstavljaju glas djece koji trebaju čuti svi koji rade s djecom i za djecu, ali i oni koji rade s brojevima i koji odlučuju o proračunu i sredstvima potrebnim za ostvarivanje prava djece. Jer tek kroz dječju dobrobit dječja prava postaju stvarnost. Da bismo znali što zapravo predstavlja dječju dobrobit ili kakva nam je dječja dobrobit cilj, moramo prikupljati podatke, mjeriti i vrednovati, tragati za osjetljivim pokazateljima te dobrobiti, a time ujedno mjerimo i kako na djecu utječe sve ono što kao društvo poduzimamo za njihovu zaštitu. Iz perspektive pravobraniteljice za djecu važno je da svi odrasli budu osjetljivi na poruke ovoga istraživanja: kako na one visoke postotke koje govore o zadovoljstvu djece, tako i na onaj postotak koji govori o djeci koja nisu sretna, ne osjećaju se sigurno na putu do škole i ne osjećaju se dobro u školi. Jer ni jedno dijete ne smije biti zaboravljeno niti isključeno iz naše brige! Za to nam je svima potrebna snažnija kultura evaluacije onoga što radimo i razumijevanje načina na koji to što poduzimamo utječe na djecu koja odrastaju u različitim realnostima i koja najbolje znaju kako to odrastanje izgleda, a koju zbog toga trebamo slušati i čuti. Ovo istraživanje vidim i kao vrijedan oblik participacije djece, a ono svakako nudi vrijedne smjernice za određivanje prioriteta u radu odraslih, koje bi valjalo ugraditi u novu Nacionalnu strategiju za prava djece od 2021. i u planiranje javnih politika za djecu u Hrvatskoj. Izradu i nuđenje psihosocijalnih radionica za djecu vidim kao put k svrhovitoj participaciji djece”, poručila je Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu.