Uskrsni zeko je u cijelom svijetu vrlo značajan baš kao i Djed Mraz. Prema legendi, samo su dobra djeca mogla dobiti obojena jaja od zeke pa je u tom aspektu legenda o uskrsnom zecu zapravo vrlo slična onoj o Djedu Mrazu. Svi mu se, obično, vesele i jedva čekaju napraviti gnijezdo kako bi sve bilo spremno za poklone koje će donijeti ovaj slatkiš.
Hmm… Je li on ipak slatkiš ili je strašna ‘spodoba’? Kako kome…
Svi jedva čekaju poklone, ali nikada ne susretnu pravog zeku jer se on ušulja noću dok mališani spavaju, a ujutro ostavi samo željene igračke i tragove pojedene mrkvice koje su mu mališani ostavili kako ne bi ogladnio na cijelom tom putu.
Kad je došao trenutak susreta s pravim, velikim, uskrsnim zecom mnoga djeca ipak nisu bila tako oduševljena već prestravljena, čak i u suzama…
Sve je ovo, dakako, dječje i bez loših namjera, jednostavno su iznenađeni novim i drugačijim prizorom s kakvim se do sada nisu susreli i upravo je to razlog suza. Ipak, kada se sve zbroji i oduzmu – djeca ovog slatkiša obožavaju.
Požega je upitao kako je moguće da i dalje, u uvjetima kada nas Vlada uvjerava da je ekonomska situacija u državi stabilizirana, zaposlenost u rastu, a nezaposlenost u padu, radne snage sve više nedostaje, a ljudi i dalje iseljavaju?