Mario Romulić hrvatski je fotograf koji je postao prepoznatljiv po svojim “wildlife” fotografijama, a zbog nevjerojatnih kadrova koje je snimio u Kopačkom ritu, prozvan je njegovim “dobrim duhom”, piše Green.hr.

Tijekom pandemije Mario je svoj stari posao zamijenio eko imanjem Čudesna šuma koje se nalazi nedaleko od Bilja, u okolici Osijeka. Zbog toga mu je danas život manje stresan i ispunjen zdravljem, mirom, spokojem i srećom.

Ozbiljni zdravstveni problemi potaknuli su Marija da počne proučavati hranu koju kupujemo u trgovinama. Zaključio je kako je takva hrana izrazito nezdrava zbog umjetnih dodataka, boja, fungicida i drugih sastojaka koji su otrovni za naša tijela. “U nadi da ću se zdravije hraniti počeo sam kupovati hranu za koju sam smatrao da nije tretirana štetnim kemikalijama, a ta hrana je većinom jako skupa. Kasnije sam doznao kako ni ta hrana nije uzgojena na posve prirodan način. Zaključio sam da hranu moram proizvoditi sam ako se želim zdravo hraniti“, objašnjava.

Mario je prije šest godina krenuo uzgajati hranu u svom malom vrtu. Budući da tijekom pandemije nije mogao raditi svoj uobičajeni posao, u potpunosti se posvetio uzgoju hrane.

“Inače sam po zanimanju fotograf i vlasnik sam firme koja se bavi marketingom te produkcijom videa, fotografija, multimedije i slično. Kako taj posao više nisam mogao obavljati, lagano sam ga sve više zanemarivao i počeo se intenzivnije baviti uzgojem hrane, kombinirajući biodinamičke principe s prirodnim poljodjelstvom”, kaže.

U samim počecima kultiviranja vrta učio je o permakulturi, kasnije je otkrio biodinamičku poljoprivredu i tome se u potpunosti posvetio. “Biodinamika je možda i najekstremniji oblik ekološkog uzgoja hrane. Hrana koja se dobije takvim pristupom smatra se lijekom, toliko je zdrava i puna vitaliteta. Konzumacijom takvih plodova prenosim životnu snagu na sebe.”

Mario je oduvijek volio prirodu i ekologiju, a biodinamika ga je osvojila zato što zahtjeva uključivanje i imitiranje prirodnih procesa. Biodinamički pristup uzgoja hrane zahtjeva oplemenjivanje tla jer je kvalitetno tlo odraz zdravlja.

Mario trenutno na imanju izrađuje šumu hrane. Šuma hrane je oblik uzgoja hrane u kojem se imitiraju prirodni biosustavi mlade šume i šumskog ruba spajajući koncepte voćnjaka i vrta. Pritom Mario pazi da biljke koje rastu skupa imaju koristi jedna od druge. Princip “dobrih susjeda” primjenjuje tako što uvijek sadi skupa kadifu, rajčicu i bosiljak, a oko stabla jabuke raste hren koji ju štiti od nametnika. Na svom imanju izbjegava gredice i monokulturu jer želi da ono jednog dana u potpunosti postane samoodrživo. “Što je veća bioraznolikost, to je vrt sigurniji od nametnika i bolesti”, naglašava.

Bioraznolikost podrazumijeva uključivanje domaćih i divljih životinja te insekata. Mario nastoji na svom eko imanju postići prirodnu ravnotežu bez previše uplitanja. Uključivanjem većeg broja različitih vrsta smanjuje se potreba za samostalnim suzbijanjem nametnika jer svaki nametnik ima svog predatora pa je tako oko imanja posadio živu ogradu kako bi privukao ptice, insekte i raznorazne divlje životinje koje svojim djelovanjem štite imanje.

“Na imanju imamo pet ljama, desetak ovaca, pse, mačke i perad. Svaka životinja na neki način doprinosi samoodrživosti imanja tako što kose travu i gnoje zemlju. Također, imamo i nekoliko velikih hotela za kukce u kojima se nastanjuju bubamare, uholaže i pčele samice.”

Svakodnevicu mu oblikuju godišnja doba, zahtjevi vrta te položaj mjeseca i zvijezda. “Kod mene je svaki dan drugačiji”, kaže Mario. “Svako jutro ustajem relativno rano i dan provodim u stakleniku, vrtu ili sa životinjama. Položaj mjeseca i zvijezda diktira hoćemo li taj dan brati, špricati biodinamičke pripravke ili ćemo se posvetiti nekim drugim stvarima.”

Najvažnija literatura svake godine mu je “Sjetveni priručnik Marie Thun” koji izlazi svake godine, a govori kad i u koje doba dana je vrijeme za sijanje i sadnju određene vrste biljaka. Ostala literatura koju Mario preporučuje je: “Biološko dinamičko voćarstvo”, “Creating a Forest Garden” i “Edible Forest Gardens” te literaturu koja govori o počecima biodinamike.

Sve što mu je potrebno za uzgoj hrane ima na imanju. “Krajem vrtlarske sezone prikupljamo sjeme koje koristimo iduću sezonu, a gnojiva i preparate za zaštitu biljaka proizvodimo sami prema biodinamičkim načelima. Najpoznatiji biodinamički pripravak je pripravak 500 koji se dobiva iz kravljeg roga, a dobiva se tako što se kravlji rog u kasnu jesen puni svježim kravljim gnojivom, zakapa se u zemlju i vadi se oko Uskrsa. Pripravak je dobio ime jer u jednom gramu pripravka ima 500 milijuna bakterija i mikroorganizama koji čine tlo zdravijim. Pripravak se miješa s vodom i dinamizira sat vremena, a zatim se zemlja šprica dobivenim pripravkom”, objašnjava.

“U zapadnoj Europi cijenu poljoprivredne zemlje sve više diktira količina organske tvari, a ne veličina njezine površine. Nadam se da će to doći uskoro i kod nas. Zadnjih 70-ak godina u svijetu smo izgubili 30% obradivih površina zbog konvencionalnog načina uzgoja hrane koji podrazumijeva korištenje kemikalija i umjetnih gnojiva. Degradirali smo zemlju i pretvaramo ju u pustinju, a slično se događa i u Baranji. Zemlja je strašno uništena zbog intenzivnog špricanja raznim štetnim kemikalijama. Krajnje je vrijeme da se probudimo i krenemo u zdraviji, normalniji i kvalitetniji način života“.

Na eko imanju Čudesna šuma 19. i 20. ožujka ove godine održat će se 9. biodinamička radionica koju realiziraju u suradnji s poznatim hrvatskim biodinamičarom Josipom Hrvojem Novoselom. Sudionici radionice imat će priliku naučiti o onome što se tih dana na imanju radi. “Odaziv je jako dobar, zainteresiranih ima sve više i to nas jako veseli”, ističe.

Mario planira na imanju osnovati i samoodrživo ekološko turističko naselje. Za početak želi iskopati prirodno jezero u kojem bi biljke i ribe filtrirale vodu, a posjetitelji imanja bi se tamo mogli i kupati. Zemlju koju bi iskopali za potrebe izrade jezera planira iskoristiti za izgradnju turističkog naselja. Naselje će graditi rammed earth tehnikom, odnosno tehnikom nabijene zemlje. To je drevna metoda koja je nedavno oživjela kao metoda održive gradnje, a život u takvim kućama je izuzetno zdrav jer su izgrađene od prirodnog materijala.

tekst: Antonia Šarić (Green.hr)

foto: unsplash