Iako se najčešće govori o prizivu savjesti ginekologa koji odbijaju raditi pobačaje, na priziv savjesti pozivaju se i primalje, koje uglavnom odbijaju sudjelovati u postupcima prekida trudnoće i medicinski pomognute oplodnje (MPO), u određenoj prenatalnoj dijagnostici te kod uzimanja matičnih stanica i cijepljenja, pa u Hrvatskoj komori primalja (HKP) smatraju da bi to pravo trebalo precizno urediti zakonom – piše OsijekNEWS.hr.

Prema anketi koju je proveo HKP, od oko 1700 primalja u hrvatskim rodilištima na priziv savjesti dosad se pozvalo njih 13,5 posto, no 51 posto navodi kako bi koristile to zakonsko pravo kada bi bile sigurne da to neće imati negativne posljedice na njihov radno-pravni status.

Zakon o primaljstvu ne uređuje to pitanje

Primalje se na priziv savjesti mogu pozvati na osnovu Zakona o sestrinstvu zato što Zakon o primaljstvu ne uređuje to pitanje, no u strukovnoj komori smatraju da bi u njihovu matičnu zakonu trebalo precizno odrediti u kojim bi slučajevima priziv savjesti bio moguć, kako ne bi dolazilo do zlouporaba i bilo dovedeno u pitanje ženino pravo na zakonom zajamčenu zdravstvenu uslugu.

Neka od pitanja koja bi trebalo definirati su, primjerice, smije li primalja odbiti pružiti skrb ženi koja zatraži namjerni prekid trudnoće ili pak ženi koja je začela u postupku MPO. Također, smije li primalja odbiti pružiti skrb ženi koja je pohranila ili donirala svoje matične stanice ili to namjerava, ili pak odbiti provoditi edukaciju vezanu uz planiranje obitelji u dijelu koji se odnosi na kontracepciju.

“U Zakonu o sestrinstvu stoji formulacija po kojoj medicinska sestra u slučaju priziva savjesti ima pravo odbiti pružiti zdravstvenu skrb, što je širok pojam. Stoga je pitanje u kojem se segmentu primalja smije pozvati na priziv savjesti. Smije li odbiti sudjelovati samo u određenom postupku ili smije odbiti pružiti primaljsku skrb određenoj korisnici”, kaže pravnica HKP-a Kristina Mikulčić, koja je o prizivu savjesti u primaljstvu govorila proteklog vikenda na Kongresu komora u zdravstvu.

Mikulčić navodi različite primjere, primjerice u Rijeci jedna primalja zbog priziva savjesti ne želi sudjelovati u edukaciji o kontracepciji, što je jedna od djelatnosti primalja. Neke primalje iz istog razloga odbijaju sudjelovati u postupcima uzimanja matičnih stanica kod MPO-a, a to može dovesti u pitanje pravo žene na kvalitetnu zdravstvenu skrb.

Bilo je i slučajeva gdje su primalje zbog priziva savjesti kod pobačaja snosile posljedice, odnosno bile degradirane, prebacivane na druga radna mjesta ili je na njih izvršen pritisak.

Predsjednica HKP-a Barbara Finderle kaže kako je odnos prema prizivu savjesti primalja različit od ustanove do ustanove i ovisi o reakcijama ravnateljstava, a primalje ni same nisu sigurne u kojim slučajevima mogu koristiti to pravo.

O prizivu savjesti pitati odmah kod zapošljavanja

Smatra kako bi bilo dobro da se primalje o prizivu savjesti pita odmah prilikom zapošljavanja, kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama.

“U inozemstvu se primalja zapošljava za točno određeno radno mjesto, pa ako ono uključuje asistiranje kod prekida trudnoće tada se ne može pozvati na priziv savjesti. Kod nas se primalje zapošljavaju pri rodilištu i po potrebi ih se seli na razne poslove, pa se onda događa da se nakon 10-20 godina staža pozovu na priziv savjesti. To je u redu u velikim rodilištima, gdje se skrb može prebaciti na nekog drugog, ali postoje i mala rodilište gdje u smjeni radi samo jedna primalja”, kaže Finderle.

HKP stoga od Ministarstva zdravstva traži da se priziv savjesti precizno definira u Zakonu o primaljstvu jer smatra da bi to spriječilo preširoko tumačenje tog pojma, kao i slučajeve samovolje koji se događaju zbog nejasnih odredbi.

FOTO: Pixabay